Zašto nas tuga uvijek nađe u sitne sate

Nastupili su sitni sati uveliko, totalni muk, svi spavaju, a ja sam još uvijek budna. Ovo vrijeme uglavnom koristim raspravljajući se sa svojim mislim, prebirajući po prošlosti. U mislima se vrte samo stvari koje me bole, a koje sam zakopala negdje duboko, u ovo vrijeme one isplivavaju na površinu. Nisam uopšte mislila da još uvijek postoje i da mogu da me dotaknu, ali bodu u srce i stežu dušu. Borim se s njima iz sve snage, pokušavam da ih odgurnem od sebe, ali teško je boriti se sa takvim neprijateljem. Na kraju umorna od svega počnem da popuštam, nekako me obuzimaju u potpunosti i tada se slomim, puknem, ne znam da li bih vrištala ili plakala... Pohitam ka računaru, a u glavu samo pristižu tužne pjesme, tačno se ređaju tako da bi odgovarale mojim mislima i tome što me tišti. Gledam u jednu tačku, slušam riječi pjesme, a suze same liju niz obraze, izraz lica je nekako proziran, pogled udaljen, zamišljen... Sa usana se ne čuje jecaj, ćute, samo kadkad dah zastane i nešto u grudima zaboli, a suze i dalje teku kao rijeka, tiho i mirno kaplju.

Ljubav-ljubav je najveći krivac ovakog stanja, zar tako nešto lijepo i uzvišeno može da dovede do tolike tuge. Ona nas jedina može odvesti u seću, ali isto tako i u bol. Sreća i tuga su nekako uslovljene jedna drugom. Danas smo srećni sve nam je divno, svi su tu koje volimo, okružuju nas, samo se lijepe stvari dešavaju, ni ne slutimo šta se već može dogoditi u sljedećem trenutku. Pitanje je samo vremena kada će nam nešto pokvariti sreću, ali nekako smo ubijeđeni da se ništa ne može desiti, baš je lijepo živjeti sa takvom mišlju, spokojno utonuti u snove. Što je bilo bilo je, što je sreća bila bila je, sad je više nema.

U glavi se vrte slike lijepih trenutaka za kojim žalim i pušam suze, jer ih više nema, nestali su, nečujno je to sunce zaklonio oblak okrutnog života. Ne vjerujem koliko sam bila srećna, a da toga nisam bila ni svjesna, možda je to naše prokletstvo što shvatamo sreću tek kad prođe. Možda bih je mogla vratiti, nekako ovo sve promijeniti, sigurno bih je tada cijenila više, ko zna, vremenom bih se vjerovatno opet navikla na nju i ne bih joj pridavala značaj, to je nešto jače od mene, prokletstvo je to sigurno.

Nekako umorna od suza, slomljena od misli, liježem u krevet, san polako počinje da me savladava. Snovi su tako divni, sve je mnogo ljepše u snu, baš onako kako bih voljela da je. Nekad pred zoru se budim, tuga mi nekako uvijek ne da dugo da spavam. Prvi trenutak  jave mi je nekako srećan, valjda još uvijek pod utiskom sna, ali već sljedeći sve se razbije kao staklo i zarije u moju dušu i opet boli... Dani prolaze tako, svaki je čini mi se gori i gori, a onda polako počinje da jenjava. Nije baš da vrijeme liječi sve, ali do neke mjere pomaže da zaboravimo.

Lena Pantelić

Čari preplanulog tena, ali malo sutra

Čari preplanulog tena, ali malo sutra

Kad poželimo imati taman ten, svakave nam gluposti padaju na pamet, evo kako sam ja prošla.

Jutros sam ostala zaprepaštena kada sam se pogledala u ogledalo, sigurno se pitate zašto, a pitam se i ja zašto mi je to trebalo.

E sada da vam objasnim šta sam to uradila samoj sebi. Gledajući sve zgodne cica-mace sa preplanulim tijelom i ja ovako bijela sam u jednom trenutku poželjela da izgledam tako. Razmišljala sam šta ću i kako ću, prvo mi je palo na pamet da idem u solarijum, jer ne želim da šetam ovako kreč bijele noge.

Razmišljala sam tako i na kraju kad sam došla ispred vrata gdje sa nalazao solarijum sanduk ( podsjeća me na posmrtni kovčeg), predomislih se, jer sam se sjetila svih tekstova o štetnosti ovog umjetnog sunca, o tome kako se lako postaje zavisan, onda mi kroz glavu proletješe slike “zagorelih” djevojaka koje su preplavile ove naše zaostale krajeve. 

I odustadoh, ali nisam odustala od zamisli da izgledam makar malo preplanulo, padne mi na pamet krema za potamnjivanje, nije štetna, pa rekoh samoj sebi što da ne. I tako naveče uradim sve po uputstvu, sve lijepo prostudiram, mislim u sebi, pa ovo je super, nije mi jasno zašto neko ide u solarijum kada postoji ta čudotvorna krema. 

Uradim piling i polako na mazanje i trackanje po cijelom tijelu, sve sam ja to tako “ravnomjerno” namazala i sačekala da koža upije, a onda sva srećna legla u krevet s mišlju da ću ujutru da izgledam kao da sam 15 dana bila na moru. Budim se negdje oko  11 sati ujutru, naspavana i odmorna i sjetim se šta sam to sinoć radila, pa brže bolje odskakućem do ogledala, kad imam šta i da vidim. Nisam izgledala preplanulo, nego kao da bolujem od neke kožne bolesti (daleko bilo). Da napomenem da sam i lice namazala, ali sreća ono je jednake boje. 

Hm, pomislim šta sad da radim, sreća da pada kiša, pa neću morati pokazivati svoje šareno tijelo. Odem u kupatilo, uzmem spužvicu, razne kupke i na posao, ali ništa, ni makac, uočim ribaću četku, pa se premišljam da li da probam njom da skinem svoju glupost s kože. Prsti na ruci kao eurokrem, vidim nema koristi ni od četke obučem se pa u kuhinju po deterdžent za suđe, sad mi je samo cilj da skinem ovo sa dlanova i prstiju, ostalo mogu prikriti odjećom. 

Trljala, ribala, kožu ogulila i ništa, sad ovako hodam šarena i razmišljam što mi je to trebalo i da li opet da pokušam, možda ću drugi put biti vještija. Pa neka neko kaže da smo mi žene normalne.

O meni: Lena Pantelić, student novinarstva, nepopravljivi optimista. U slobodno vrijeme uređuje svoju modnu stranicu Štikle i ostale stvarčice. Mrzi laž, dvolične osobe i lažne prijatelje. Plavuša koja mrzi predrasude.

Vesela moda u 2012.

Vesela moda u 2012.

Ovo je godina kada je vrijeme da iza sebe ostavimo dosadne modne trendove. Zar vam nije dosta tmurnih boja odjeće. Vrijeme je da ih začinimo šarenilom i vesilim bojama koje naprosto nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Razbijte monotoniju jednobojne odjeće šik komadima nakita, uskočite u obuću jarkih boja, koje vas od obično obučene žene pretvaraju u ikonu stila. Nekada vam nije padalo na pamet da kombinujete više drečavih boja, sada je sve dozvoljeno.

 Za one koje ne žele da rizikuju, savjetujem da jarke boje kombinuju sa pastelnim.  Stručnjaci preporučuju da jarke boje nosite na onom dijelu tijela koji želite da naglasite.

Ovo je godina i kada su u trendu šare. Cvijetni print je savršen za razbijanje monotonije jednobojne odjeće. Sa ovakvim odjevnim komadima izgledaćete veselo i svježe, bićete u skaldu sa ljetnim pejzažem, koga svi naprosto obožavaju.

Što se tiče printa, i tufnice nam se vraćaju u modu, uz njih ćete izgledati slatko i nježno. Animal print takođe je i dalje u modi, ali ni sa čim ne treba pretjerivati, pa tako i sa njim morate biti oprezne. Nikad, ali nikad ne treba imati na sebi više animal printova, potrudite se da ih kombinujete sa manje upadljivim bojama npr. crnom, sivom, bijelom, smeđom ili bež. 

Za one malo smjelije, da napomenem, da je hit i metalik odjeća: srebrna, zlatna, bronzana, takođe i metalik plava, ljubičasta, crvena, pa ko voli nek’ izvoli.

Definitivno u ormaru moramo imati sakojiće  koji naše kombinacije čine elegntnim. Mašnice, puf rukavi su jednostavno must have.

Šljokice i cirkoni svuda, čak i na vašim cipelama, jednostavno sijajte.

Svakako, prošlo je vrijeme neukusno razgolićenih dama. To ne znači da trebamo zaobići šortseve, kratke suknjice i haljinice, naprotiv, samo treba paziti i ukombinovati ih sa zatvorenim majičicama, sakojićima i voditi se tim da što su noge više otkrivene to je dekolte manji.

Što se tiče štikli, što neobičnije i upadljivije to bolje. U modu su nam se vratile i štikle sa debelim potpeticama, koje dame uglavnom šetaju tokom dana. Moram primijetiti da su se vratile i takozvane špicaste štikle, mada im se i nismo toliko obradovale.

 O meni: ja sam Lena, studentica novinarstva, jako volim ovaj poziv. Kao sto vidite, obozavam modu.